Prema nekim izvorima, Faletići se u pisanim dokumentima prvi put spominju u XII stoljeću, kao selo pod imenom Hvaletići. Historijski zapisi ističu da su u tom selu živjeli i neki svećenici Crkve bosanske. Kasnije se spominju i druga sela i ovi prostori u sastavu župe Vrhbosna.

 


 

Dok su stanovnici sela Faletići pripadali vjeri koja se u literaturi različito naziva, ponekada i poistovjećuje ( bogumili, Crkva bosanska, patareni, katari ) njihovi susjedi  u selo Biosko su pripadali pravoslavnoj vjeri. Različita vjerska pripadnost nije im smetala da žive kao susjedi i da se međusobno pomažu. Tradicija dobrih susjednih odnosa zadržala se i kad su stanovnici Faletića prihvatili islam, a njihovi susjedi su zadržali pravoslavnu vjeru.

 

 

Kontinuitet života se  može vidjeti na primjeru muslimanskoga mezarja, a koje je nastalo na prostoru nekropole stećaka.

Nekropola sadrži oko 57 stećaka i 23 stara muslimanska nišana i kao takva je na sjednici Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH održanoj od 4 – 6. 06. 2012. godine uvrštena u zaštićeni nacionalni spomenik  . Više o ovome na linku "Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika" .

Nije isključeno da je broj i jednih i drugih veći, jer su mnogi od stećaka i nišana vremenom utonuli u zemlju, te od istih samo vrhovi proviruju iznad površine. Nekropola nikada nije detaljnije istražena, a pominje se u nekim od djela koji se bave stećcima i njihovom rasprostranjenošću  ( Šefik Bešlagić, Arheološki leksikon BiH – Tom 3 ). Na Hreši, koja se nalazi nekih pola sata hoda od Faletića nalazi se također nekropola stećaka, a stećci su također zabilježeni na Bukoviku i planini Ozren, sve u neposrednoj blizini Faletića.

 

 Stečci

 

Ivo Bojanovski navodi da su u Faletićima pronađeni ostaci rimskih građevina, sa građevinskim materijalom, koji se može datirati u I – IV vijek nove ere.

 

 

Na području Faletića postoji nekoliko prahistorijskih gradina o kojima nema detaljnijih zapisa, osim kratkog spominjanja u Arheološkom leksikonu BiH – Tom 3. Ponegdje se spominje da je plato iznad izvora rijeke Mošćanice zapravo gradina, a koja se nalazi na velikoj zaklonjenoj stijeni, odnosno da su to dvije spojene gradine, Mala i Velika. Lokalitet mala i Velika gradina se također nalazi nedaleko od Egipatske džamije u Faletićima, a druge dvije ( potencijalne ) gradine se nalaze u blizini nekadašnje kasarne. 

 

Ispod jedne od pomenutih gradina, na izvorištu rijeke je pronađeno praistorijsko koplje. Gradina se datira u brončano i željezno doba. Kulturni slojevi ove gradine su uništeni erozijom.

Nijedna od spomenutih gradina nije sistematski istraživana.

 

 

 

 

 

                           

 

 

Mošćanica

 

 

 

 

Pored teorije o slavenskom porijeklu riječi Mošćanica, postoji i predaja da naziv dolazi od turskih riječi moš (moş, nakovanj) i čan (çan, zvono), po nekoj stupi sa koja je tu nekad a možda kovala zvona. Druga je predaja da je dobila ime po mirisu mošusu i čankovima za vodu.